2021-03-07 09:04:23

ČETIRI SRCA KOJA KUCAJU KAO JEDNO

Učenica 7. razreda naše škole Valentina Šimunac osvojila je na Atletskom kadetskom prvenstvu Hrvatske održanom u Varaždinu 27. i 28. lipnja 2020. zlato u disciplini štafeta 4x200 metara u kategoriji mlađe kadetkinje. U toj je utrci oboren i državni rekord, kojeg sada drži Valentina sa svoje tri prijateljice Martom, Sarom i Nikom. Valentina, osim što je odlična atletičarka, je i odlična učenica. Iako se ima čime hvaliti, jedna od mnogih vrlina koje krase tu djevojku, a koja je odmah uočljiva, je nevjerojatna skromnost koja se provlači kroz cijeli moj razgovor s njom.

 

Na fotografiji naša novinarka Mihaela Nimac (lijevo) na treningu sa nositeljicom državnog rekorda u disciplini ŠTAFETA 4x200 u kategoriji mlađih kadetkinja Valentinom Šimunac (desno)

  1. Valentina, reci nam nešto o sebi i o svojim školskim uspjesima.

Moje ime je Valentina, živim u Lišanima Ostrovičkim i idem u 7. razred OŠ „Ivan Goran Kovačić“. Ako smatramo da je uspjeh prolaziti u školi s odličnim uspjehom, onda je to što sam odlična učenica moj uspjeh.

  1. Zašto baš atletika?

Atletiku sam počela trenirati jer je to bio još jedan način da provodim vrijeme sa svojim prijateljicama. Na početku me sam sport nije privlačio. Nisam mislila da ću postizati ikakve rezultate. Međutim, sa svakim treningom voljela sam ga sve više. Iako su mi prijateljstva sa curama iz kluba i dalje jako važna, sada mi je važna i sama atletika. Volim taj sport, veselim se svakom treningu i probijanju svojih granica.

  1. U kojim disciplinama se natječeš?

Natječem se u šest disciplina, a to su: skok u dalj, sprint na 60, 100 i 200 metara i u dvije štafete 4x60 i 4x200 metara. Najdraža timska disciplina mi je štafeta 4x200 metara, a pojedinačna utrka na 60 metara.

  1. Zašto baš 4x200 metara?

U njoj je uz davanje svog maksimuma potrebna velika koncentracija na tim, a ne na sebe. To je čini zahtjevnijom od ostalih disciplina. U toj disciplini moram biti povezana sa ostalim natjecateljicama, misliti na njih koliko i na sebe. I najmanja pogreška povlači za sobom diskvalifikaciju, što nam se dogodilo na natjecanju u Zagrebu kada smo oborile državni rekord u dvorani. No tu smo naučile lekciju pa smo na natjecanju u Varaždinu moje prijateljice i ja uspjele ponovno oboriti državni rekord, ali sada na otvorenom. Trenutno uz 10 državnih rekorda u našem klubu koje drži naša najuspješnija atletičarka Matea Čerina mi držimo 11. državni rekord.

  1. Koliko trenutno iznosi državni rekord kojeg držite?

Državni rekord kojeg trenutno držimo je 1 minuta, 49 sekundi i 76 stotinki.

  1. A koji su tvoji osobni rekordi u samostalnim disciplinama?

Moji osobni rekordi koje sam postavila na treningu su: 7.88 na 60 metara, 28.96 na 200 metara i 4,95 metara u soku u dalj.

  1. Sve to lijepo zvuči, no koliko truda i vremena treba uložiti da se dođe do takvog uspjeha?

Treba izdvojiti puno vremena i treba biti posvećen tom sportu. Tjedno imamo četiri treninga. Tri puta tjedno odlazim u Benkovac na trening što mi oduzme oko dva sata po treningu. Jedan trening tjedno moram odraditi sama kod kuće. Taj oduzima manje vremena, ali je zahtjevan, jer iziskuje mnogo samodiscipline. Teško je kad sam sebe moraš natjerati napraviti trening na kojeg te nitko ne prisiljava.

  1. Možeš li nam reći nešto od svom treneru?

Mi u kubu imamo 2 trenera, Ivicu Nekića i Daria Ivkovića. Oni su nam velika podrška, a njihova vjera u nas je beskrajna. Najviše se bore s našim samopouzdanjem. Mislim da nismo svjesne svojih mogućnosti i sposobnosti. Ostanemo iznenađene kad postignemo neki uspjeh, ali naši treneri nas svakodnevno ohrabruju. Obaranje državnog rekorda je njihova zasluga! Prije same utrke ispričali su nam priču o četiri hrabra srca i ta priča nam je svima bila u glavi dok smo obarale državni rekord.

  1. Možeš li nam za kraj ispričati jednu zanimljivu anegdotu sa treninga/natjecanja?

Prvo što mi je palo na pamet kada sam čula riječ anegdota je situacija sa natjecanja u Varaždinu. Bilo mi je jako loše prije same utrke, ali sam to ignorirala i odradila utrku. Nakon utrke hitno sam otrčala u obližnji kafić jer sam morala povratiti. Plakala sam satima nakon toga, a svi su mi se smijali kad su shvatili da ne plačem zbog srama, nego mi je bilo žao „tete iz kafića“ koja mora za mnom čistiti.

  1. Hvala ti Valentina na ovom razgovoru. Želimo ti još puno sportskih i životnih uspjeha, još puno timskih i osobnih rekorda.

Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Lišane Ostrovi